Rođena 9. siječnja 1944. godine, Vjekoslava Erdec cijeli je svoj život posvetila svojem kraju, običajima i vrijednostima koje su se prenosile s koljena na koljeno. S nevjerojatnom predanošću, gotovo šest desetljeća njeguje i prenosi znanja koja bi, bez nje, možda bila zaboravljena.
U njezinom domu, ali i prostorijama Udruge žena Općine Sveti Ilija – selo Doljan, čuvaju se komadići prošlosti kao što su narodne nošnje, ručno izvezeni stolnjaci, starinski ručnici i ukrasi, predmeti koji pričaju priču o nekadašnjem načinu života. Među njima se nalaze i stvari stare više od 100 godina, koje Vjekoslava s posebnom pažnjom čuva kao žive uspomene. No njezin doprinos ne staje na sakupljanju predmeta. Još 1989. godine, Vjekoslava je bila dio inicijativnog tima za osnivanje ženskog aktiva u Doljanu. Danas, 36 godina kasnije, i dalje je aktivna članica Udruge, predana radu, učenju, ali i nesebičnom dijeljenju znanja s mlađim generacijama. Iako ju zdravlje ponekad pokušava usporiti, njezina energija i želja da tradicija ne izblijedi, ne posustaju.
- Srce me boljelo kada sam vidjela da ljudi bacaju, ili još gore, pale takve predmete. Svi ti predmeti dio su naše prošlosti i onoga što smo mi svi danas. Bilo bi šteta da ovdašnje i sve buduće generacije ne znaju kako se prije sve radilo i koliko je truda bilo potrebno da se napravi neki od tih predmeta. – rekla nam je Vjekoslava.
U Vjekoslavinim rukama obična nit postaje umjetnost. Mlade i starije uči šivati, vesti, štrikati, heklati, ali i izrađivati ukrase od krep papira. Upravo su ukrasi od krep papira zaboravljene ljepote koje su krasile domove naših baka, posebice u vrijeme svadbenih svečanosti.
Osim ručnih radova, Vjekoslava s članicama Udruge marljivo skuplja recepture starinskih jela i kolača. Zajedno ih pripremaju i predstavljaju na događanjima diljem Hrvatske, uvijek s ponosom što nose duh svojeg kraja gdje god dođu. Njezin rad prepoznale su i televizijske ekipe. Snimljeno je nekoliko emisija koje su zabilježile njezinu ljubav prema starim običajima, ali i toplinu s kojom ih predstavlja. No Vjekoslava nije samo čuvarica predmeta i recepata, ona je i pjesnikinja. Piše stihove, recitira ih na priredbama, sudjeluje na manifestacijama u školama, vrtićima, kulturnim događanjima i radionicama.
- Uvijek se trudimo prenositi običaje na mlađe generacije. Bilo bi mi žao da se takve stvari zaborave. Zato organiziramo i radionice izrade cvijeća od krepa papira, jer je to možda najzanimljivije za naučiti. Jednom prilikom smo u školi organizirali radionicu izrade ukrasa od krep papira pa su očevi, koji su došli po djecu, zajedno s njima izradili cvijeće i odnijeli doma mama. – prisjetila se Vjekoslava s osmijehom na licu.
Kao što je ranije spomenuto, Vjekoslava je primila Priznaje Općine Sveti Ilija. To Priznanje nije samo simbol dugogodišnjeg rada. Ono je znak zahvalnosti cijele zajednice Vjekoslavi Erdec, ženi koja svojom toplinom, znanjem i velikim srcem spaja prošlost s budućnošću. Njezin trud nije bio uzaludan jer on ostaje u rukama i srcima onih kojima je prenijela znanje, u oku svakog djeteta koje nauči izvesti prvi bod konca, i u svakom cvijetu od papira koji ukrasi neki stol. U vremenu kada se brzo zaboravlja i kada je sve manje onih koji čuvaju staro, Vjekoslava nas podsjeća da tradicija nije teret, već je blago. A dok je ljudi poput nje, to blago neće nestati.
