– Ima svega, samo nema više ljudi. A oni koji dođu imaju sve manje novaca – žali se prodavač Mladen, koji već godinama dolazi na Sajmište četvrtkom i subotom.
Nudi sve. Gotovo sve. Kaže da se neki dijelovi više ne mogu pronaći u trgovinama, no, on ih i dalje drži.
– Netko se ne želi riješiti starog usisavača jer još uvijek dobro radi, ali ne može više za njega pronaći potrgani ili pokvareni dio. Onda dođe na sajam i ovdje će sigurno naći što mu treba – govori Mladen, ali i dodaje da je takvih sve manje.
– Mlađim generacijama je lakše odmah potrčati u trgovinu i kupiti novi usisavač. Mi stariji cijenimo takve stvari. Nekada nisi mogao kupiti kućanske aparate na svakom koraku. Jednostavno, nije ih bilo, a bili su i jako skupi. A kada si ga na kraju nabavio, znao si ga čuvati. I popravljati koliko god je bilo potrebno. Istina je da su danas novi aparati skoro jeftiniji od dijelova.
Na sajmu smo zatekli i mladog Varaždinca Daria Žnidara. Njemu je ovo prvi dolazak pod nadvožnjak, a na prodaju je donio predmete koje više ne koristi: igrače slušalice, tipkovnice, zvučnike...
– Tu sam gotovo sat vremena i nisam još ništa prodao. Nema baš sreće. Starije posjetitelje sajma ovo ne zanima, a mlađih baš i nema. Možda je još rano, možda mi se do podneva sreće okrene – rekao je Dario.
Nezaobilazno ponuda ovakvih mjesta su stari stripovi. Neka od originalnih izdanja ima Vladimir Špoljarić iz Novog Sela Rok.
– Dolaze ljudi i kupuju. Neki dolaze samo mijenjati. Uvijek je živo – govori nam Vladimir i uspoređuje varaždinski sajma s onim čakovečkim koji se održava srijedom.
– U Čakovcu je puno slabije, barem što se tiče moje ponude. Ima ljudi, ali ih ne zanimaju stripovi. Zato rado dolazim u Varaždin, ali i u Koprivnicu.
Prolazimo pored klupice i netko pita koliko košta auto radio.
– Samo 10 eura – kaže prodavač.
– A da li radi? – novo je pitanje.
– Eh, to vam ne znam – odgovara prodavač.
– Radi do trenutka dok ga doma ne pokušate priključiti – dobacuje netko od prolaznika.
