Kako je naglasio autor predgovora u katalogu izložbe, povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar, širinom likovnoga zanimanja i tehnika umjetnost zagrebačkog autora Antona Vrlića s pravom se može okarakterizirati janusovskom, pri čemu ta kvalifikacija podsjeća ne samo na dva lica rimskoga božanstva nego i na ostale, manje spominjane, karakteristike koje ovaj lik određuje, prije svega u simbolu Janusa kao zaštitnika svakog početka i pothvata.
– Jer, Vrlićeva umjetnost kao da stalno iznova istražuje, što se potvrđuje na mnogobrojnim izložbama, pa i na aktualnoj varaždinskoj prezentaciji. Autor, naime, izlaže svoje radove u tehnici stakla – kao skulpture i reljefe – zatim skupine malih objekata iz zgužvanog paus-papira kojima formira zidne instalacije te radove-objekte, nastale kroz procese reciklaže odbačenih tkanina i krpa iz ateljea. Sve tri skupine izražavaju jedinstvenu volju za umjetničkom preobrazbom, za transformacijom stakla, tkanine i papira u artikulirani umjetnički znak. Pri tome autor posebno pazi na odnose prostora, svjetla i plastičkog objekta te svoje radove do kraja definira tek u kontekstu svakog izložbenog prostora – ističe Špoljar.
Anton Vrlić (1957., Split) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Goldonija. Petnaestak godina radio je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a do umirovljenja je bio suradnik ALU u Zagrebu u kolegiju Tehnike i umjetnost stakla. Priredio je 80-ak samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 150 skupnih u zemlji i inozemstvu.
Njegova djela nalaze se u fundusima brojnih muzejsko-galerijskih ustanova i u privatnim zbirkama, a 2008. o njegovu stvaralaštvu objavljena je monografija autora Borivoja Popovčaka u nakladi NSK i Knjigre iz Zagreba. O djelu Antona Vrlića pisali su naši najznačajniji likovni kritičari, među kojima su: Nikola Albaneže, Vanja Babić, Milan Bešlić, Elena Cvetkova, Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo, Zdenko Rus, Ive Šimat Banov i drugi.
