U štalici, na slamici... – umijeće izrade tradicijskih božićnih jaslica

Božićne jaslice su trodimenzionalni prikaz rođenja Isusa Krista prema biblijskom opisu njegova rođenja u staji. U takvom se obliku pojavljuju od 13. stoljeća kada ih je osmislio Franjo Asiški. Pod utjecajem njegova kulta u Hrvatskoj, ovakav se prikaz Isusovog rođenja proširio i po našim krajevima. Jaslice dodatno populariziraju isusovci u 16. stoljeću, koji ih koriste kao „sredstvo privlačenja pozornosti, ali i prikupljanja ljudi, koji se mogu usmjeriti na put kršćanstva“. Prije trodimenzionalnog prikazivanja Kristova rođenja, ta je scena bila prisutna kao likovni motiv u bizantskoj, romaničkoj i gotičkoj umjetnosti.

Foto: Muzej Međimurja Čakovec

Franjo Asiški osmislio je kompoziciju u čijem je središtu tek rođeno dijete u kolijevci (jaslama) okruženo majkom i ocem (Josipom i Marijom). Uz njih, kompoziciju upotpunjavaju likovi domaćih životinja. Neizostavni su i likovi tri mudraca koji su slijedeći zvijezdu repaticu našli mjesto Isusova rođenja i donijeli mu poklone. Često im se pridodaju i figure običnih pastira koji, jednako kao i tri mudraca, donose poklone Isusu. Pokloni su primjereni njihovom položaju te su to najčešće kruh, ovčice, janjad. Svi su ovi likovi smješteni u ambijent (drvene) staje kojoj je prva strana otvorena da bi se mogao vidjeti prizor s Isusom unutar staje.

Jaslice su se isprva gradile samo za crkve u kojima su bile smještene u božićno doba. Za potrebe njihove izrade angažirali su se obrtnici različitih struka poput zlatara, keramičara, drvorezbara i kipara. Iz crkvene sfere su jaslice prešle i u građanske domove, a potom i u seoske. Kako seosko stanovništvo nije imalo financijskih sredstava za naručiti jaslice kod obrtnika, spretniji su ih muški članovi obitelji počeli sami izrađivati (tekst Rješenja).

Jaslice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj još nazivaju Betlehemi, Betlemi ili samo štalice. Pojavljuju se u dva standardna oblika – u pravokutnom ili trokutastom. Specifičnost ovih hrvatskih jaslica u odnosu na europsku tradiciju jest unošenje lokalnih motiva u kompozicije. Tako graditelji u eksterijer koji okružuje štalicu uključuju njihov neposredni eksterijer (npr. brijeg u neposrednoj blizini kuće i drvenu ogradu (plot) koji okružuje kuće) ili domaće životinje koje se nalaze i u graditeljevoj staji.

Tako izrađene jaslice imaju svoje mjesto u svakoj kući. To se mjesto obično naziva svetim kutom, a u njega su smještene slike svetaca i raspelo. Taj se kut kuće ukrašava zelenilom, kao i drugim ukrasima (kinč, girlande, partice) u predbožićno vrijeme.

Jaslice su najčešće izrađene u drvu i kartonu, te su bojane da bi bile ljepše i privlačnije. U samu štalicu se stavlja prava usitnjena slama, a oko nje mahovina. Danas se jaslice grade i od gline, slanog tijesta, kore drveta i papira. Osim takvih kompozicija jaslica, zabilježena je i jedna specifična u mjestu Plemenšćina. Jaslice koje danas izrađuju još samo Stanko i Branko Bunić razlikuju se od prije opisanih:

„Te jaslice slične su jaslicama s područja Hrvatskog zagorja po sadržaju i stavljanju u kut sobe sa dodatkom zelenila, no razlikuju se po zadatosti forme. Smještaju se na drvenu podlogu trokutastog oblika, a sastoje se iz više dijelova. Raspored arhitekture u prikazu grad Betlehema tradicijom je određen i u pravilu slijedi obrazac: u pozadini: dvorac s kapelicom, zatim: crkva s tornjem- osmatračnica – škola – osmatračnica – crkva s tornjem, a ispred njih štalica i zatim ograda. Vanjski rub čini toranj crkve, kuća do njega ima ulogu crkve. Simetrično je i na desnoj strani, prvo kuća, pa toranj, tako da su zamišljene polovice jaslica, lijeva i desna strana, identične. Prilikom postavljanja u kut sobe jaslicama se u pozadinu doda zimzelena grana, uglavnom jelke, koja se u novije vrijeme dodatno ukrašava novim ukrasima (kuglice, svjetla)“.

Foto: Muzej Međimurja Čakovec