Ako tražimo „krivca” za ovaj program u Marofu, onda je to Simona Hajduk, predsjednica RK Marof, voditeljica programa i bivša iznimno uspješna rukometna vratarka.
– Realizacija ovog programa bila je jedan od uvjeta da se uključim u rad Kluba. Trebalo nam je neko vrijeme da posložimo sve stvari, steknemo potrebe licence, osiguramo opremu... Ali kada danas vidite osmijeh i veselje na licima djece i mladih, znate da ste uspjeli – priča nam Simona na početku našeg razgovora.
Sve je započelo kao „HandbALL In” program, da bi u kratko vrijeme prerastao u „All In 4Kids”.
– S obzirom da treninzi nisu samo rukometni već smo u vježbanje uveli sve sportove, prilagodili smo i naziv. Ono što nas posebno veseli je broj djece i mladih koji nam se priključio. Kada smo započinjali, priželjkivali smo petero ili šestero mališana, a odmah nam se u dvorani pojavilo njih 18-oro. Danas na treninzima imamo 25 djevojčica i dječaka, od 5 do 30 godina starosti – otkriva klupska predsjednica.
Njihov rad itekako daje rezultate. Polaznici programa napreduju motorički, kondicijski, društveno... Jedan trening tjedno postao je premalo.
– Svaki korak gradimo planski. Naši treninzi uključuj i barem 15-oro volontera koji rade s djecom. Sva oprema i treninzi za roditelje su besplatni. A da biste to mogli omogućiti, morate imati zatvorenu financijsku konstrukciju. Stoga ne srljamo, idemo polako, ali s velikim planovima i ogromnim etuzijazmom – zaključuje Simona Hajduk.
A da bi se polaznici osjećali kao pravi sportaši, potrebna je i dobra promocija. Iz tog razloga Klub je u Kulturnom centru „Ivan Rabuzin” u Novome Marofu otvorio izložbu fotografija pod nazivom „Vidiš li me? I ja mogu!”.
– Riječ je o izložbi portreta polaznika „ALL In 4Kids” programa, koji smo realizirali u rekordno kratkom vremenu. Od ideje do otvorenja izložbe prošla su jedna dva mjeseca. Naša članica Simona Mesić je prezentirala ideju, okupili smo dobre ljudi, a na otvorenju smo imali stotinjak posjetitelja – govori nam Filip Benjak, tajnik RK Marof.
Svatko tko dođe može upoznati Jakova, Olafa, Viktora, Rafaela, Nikolu, Vanesu. Timu, Patrika, Ota, Svena, pa još jdenog Patrika, Jana, Tenu, Lea, Martinu, Magdalenu, Ivu, Bartola, Kimi, Juliju, još jednog Jana, Luku i Matea. Uz portrete svakog polaznika nalazi se i kratka priča o njemu. Tako svatko može upoznati ove sportaše, što oni voli, čime se bave, u čemu uživaju. Drugi dio izložbe su njihovi radovi – crteži, ručni radovi... Dok treći dio izložbe uključuje video s njihovim privatnim fotografijama i snimkama na kojim se vide stvari u kojima uživaju u svakodnevnom životu izvan sportskog terena.
