Zato ova priča nije još jedna priča o udruzi, već je o ljubavi prema mjestu u kojem se živi, o predanosti i upornosti žena koje su odlučile da zaborav tradicije i baštine jednostavno nije opcija.
Kao što je ranije rečeno, Udruga žena “Maruša” iz Maruševca nije samo još jedna udruga u nizu. Riječ je o udruzi koja je nastala kao projekt u koji su sve njezine članice ušle sa srcem kako bi sačuvale ono što ih je oblikovalo, uz što su odrastale i što se prenosilo s generacije na generaciju. Osnovane u travnju 2019. godine, od samog početka bile su više od udruge. Bile su odgovor na pitanje „Kako sačuvati sve ono što su bake i djedovi znali, voljeli i njegovali?“
Odgovor na to pitanje dala nam je Mirjana Podbojec, predsjednica Udruge žena Maruša.
- Udruga je osnovana zbog tradicije, naših običaja i rukotovorina, a sve s ciljem očuvanja, njegovanja i promocije istih tih običaja. O tome govore i starinska jela koja smo zaštitile i koje nastojimo što više promovirati i približiti ljudima kako nebi pale u zaborav i kako bi se u budućnosti znalo priprepremati jela koje su voljeli naši djedovi i bake.
Jedna od tradicija koju njeguju je priprema starinskih, težačkih jela, a „Hajdini sirni štrukli“ i „Hajdini makaruni“ za njih nisu samo jelo već i čuvar jednostavnijeg i skromnijeg vremena. Upravo su im Hajdini sirni štrukli i makaruni donijeli zlatne medalje, a poznati kolač „Breskvice“ srebrnu medalju, na velikom međunarodnom kongresu, rame uz rame s vrhunskim slastičarima iz Europe. Tada se maleno mjesto poput Maruševca, zahvaljujući njima, upisalo na kartu tradicijske kuhinje. Međutim, Maruše su osvojile i brojne druge nagrade potvrdivši kako je njihovo znanje priznato i cijenjeno, ali i da iza svake te nagrade stoje sati i sati rada, i to ne iz potrebe, već iz ljubavi prema onome što rade.
Isto tako, jedan od načina na koji nastoje približiti stare običaje mladima je organiziranje manifestacija poput, sad već poznatih, „Babičinih rifti“. Riječ je o danu koji je posvećen starinskim jelima, običajima i druženju, a ujedno je i prilika da djeca uče kako mijesiti tijesto, ali i postave bilo kakva pitanja vezane uz običaje maruševečkog kraja. Osim toga, često i „otvaraju vrata“ svoje udruge, naravno uz kavu, čašicu razgovora i približavanje zainteresiranima što zapravo rade i koji im je cilj. Niti jedan važan blagdan ili praznik ne može proći bez da Maruše zasuku rukave i obilježe ih onako kako se obilježavalo u vrijeme djedova i baka. Jedan od primjera je organiziranje Martinja gdje se uz mnogo veselja i smijeha prikazuje koliko je takav jedan običaj značio ljudima. Njihove vrijedne ruke izrađuju i brojne ukrase kroz cijelu godinu, peku uskršnje i božićne kolače, pripremaju sve za proljetne običaje, ali i pripremaju gulaše i kotlovine na raznim natjecanjima i manifestacijama, gdje nerijetko osvajaju i nagrade.
No ono što ih čini posebnima nije samo priprema starinskih jela, već i činjenica da je svaki njihov sastanak, radionica ili sudjelovanje na manifestaciji, utkan u život zajednice, a što se posebno vidi u tome što surađuju sa školom, župom, vatrogascima i drugim kulturnim udrugama. Moglo bi se reći da tamo gdje se okupe Maruše, tamo se nešto i događa i svi prisutni znaju da mogu očekivati toplu riječ, pjesmu, kolač i međusobnu podršku.
