U godinu dana broj živih plemenitih periski smanjio se na svega sedam!

Kalvarija je započela 2019. godine masovnim pomorom plemenitih periski uzrokovanim parazitom, piše Morski.hr. Ono malo preostalih živih jedinki odmah je uključeno u novopokrenuti projekt pod nazivom "Očuvanje plemenite periske u Jadranskom moru". Cilj je bio pronaći preživjele jedinke, prikupljanja mlađi, praćenje uzročnika bolesti i razvoja metoda za neku buduću obnovu populacije. Novi šok istraživači su doživjeli obradom podataka unatrag dvije godine, koji pokazuju da je u Jadrana ostalo svega sedam živih jedinki!

– Temeljem dojave građana i znanstvenih monitoringa, tijekom 2024. godine je potvrđeno svega 30 živih jedinki u cijelom hrvatskom dijelu Jadrana. Hrvatska obala Jadrana je golema, a naš najveći školjkaš sveden je na šačicu jedinki koje jedva možemo nabrojati. Krajem 2025. godine očekivali smo da ih je barem malo više. No, u samo godinu dana broj živih jedinki smanjio se na 7! – priča Pero Ugarković, hrvatski stručnjak za morsku ekologiju.

I dok je dio zasigurno nestao prirodnim putem, uslijed predacije riba i hobotnica ili drugih okolišnih stresova, veliki je broj slučajeva namjernog uništavanja, čupanja, razbijanja, a čak i krađe iz zaštitnog kaveza.

Iako hrvatska obala ne nudi optimistične prognoze oko opstanka ove vrste, nešto vedrije vijesti dolaze s talijanske strane.

– Velik broj periski u venecijanskoj laguni je preživio i populacija se ondje zasad održava u dobrom stanju, a uzročnik masovnog pomora trenutačno se više ne detektira u Jadranu. Talijanski stručnjaci sada dio tih periski sele iz lagune u druge zaštićene parkove prirode i, ako im uspije, takav pristup dodatno povećava šanse za njihovo dugoročno očuvanje – kaže Ugarković i dodaje:

– Ta populacija predstavlja važan genetski i ekološki rezervoar, ali i ključni potencijal za buduću repopulaciju šireg jadranskog područja. Ako se povoljni okolišni uvjeti održe, ličinke koje prenose morske struje mogle bi jednoga dana ponovno nastaniti i našu obalu. Kolektori za prikupljanje mlađi trenutačno su najpouzdaniji alat za utvrđivanje razmnožava li se periska u prirodi i pojavljuju li se nove jedinke duž hrvatske obale. A kada se takve jedinke otkriju njihova pojava brzo postaje vijest. No, te periske nekako moraju i preživjeti nakon otkrića. Nedavni slovensko-talijanski znanstveni rad pokazuje da je najbolje za njihov rast i preživljavanje osigurati im stalni smještaj i skrb metodom in situ, dakle uzgojem i zaštitom unutar njihovog prirodnog morskog okoliša, daleko od akvarija i laboratorija. Osobno vjerujem da bi pronađenim periskama putem projekta trebalo osigurati upravo takav oblik skrbi, jer osim što je to znanstveno potvrđeno kao najučinkovitije, to je ujedno i najlogičnije rješenje, metoda zahtijeva najmanje troškova, a uvjete za njezinu provedbu već imamo i više nego dovoljno – zaključuje Ugarković.