Rješenja koja su se nudila bila su uistinu šarolika. Oni koji nisu pobornici kemijske zaštite, koja vrlo često negativno utječe i na druge životinje, ali i same biljke, pokušavali su s izradom barijera i povišenih gredica, ukopavali su posude u koje su ulijevali pivo, posipavali pepeo, vapno, piljevinu... No, štogod pokušavali, puževi su uvijek nanovo pronašli način da zaobiđu prepreke i pogoste se slasnim listovima salate, slatkim rajčicama, zelenim krastavcima...
Kao najučinkovitija metoda zaštite od puževa pokazala se kupnja indijskih patka trkačica, koje s velikom učinkovitošću čiste vrt od ovih napasnika. No, vrtlarima iz urbanih područja problem predstavlja činjenica, da se patke baš i ne mogu držati kao neki drugi kućni ljubimci.
Posljednja u nizu zaštita, za koju se tvrdi da je prilično učinkovita, a svima je zapravo na dohvat ruke je obična – aluminijska folija.
Hladna metalna površina folije nikako nije mjesto na kojem se puž želi naći sa svojim vlažnim i sluzavim tijelom. Osim toga, dolazi i do blage kemijske reakcije pa će puževi radije zaobići takve površine i put do biljke pokušati pronaći na drugi način.
