Razlog za pomak nije nikakva promjena vremena niti odluka meteorologa, nego prirodni ritam svemira i način na koji naš kalendar prati kretanje Zemlje oko Sunca. Taj trenutak zove se jesenska ravnodnevnica ili ekvinocij. To je vrijeme kada Sunce u svom prividnom kretanju prelazi nebeski ekvator, pa su obje Zemljine polutke podjednako obasjane. Tada dan i noć gotovo jednako traju na cijeloj Zemlji. Od tog trenutka dani postaju sve kraći, noći sve duže, a temperature se postupno spuštaju. Sama riječ “ravnodnevica” potječe od latinskih riječi aequus (jednak) i nox (noć), no u stvarnosti dan ipak traje nekoliko minuta duže od noći. To se događa zbog načina na koji mjerimo izlazak i zalazak Sunca, ali i zbog atmosferske refrakcije, jer Zemljina atmosfera lomi Sunčeve zrake pa ga vidimo i kad je zapravo već ispod horizonta. Dan kada su dan i noć zaista jednaki naziva se ekviluks i događa se nekoliko dana nakon ravnodnevnice, prenosi net.hr.
Mnogi misle da jesen uvijek počinje na isti dan, no to nije točno. Kalendar se temelji na tropskoj godini, koja traje otprilike 365 dana, ali Zemlji za puni obilazak Sunca zapravo treba 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 45 sekundi. Ti dodatni sati svake godine uzrokuju lagano pomicanje astronomskih događaja. Prijestupne godine s dodatnim danom u veljači pomažu da se kalendar uskladi s kretanjem Zemlje, ali ne potpuno. Zato se datum jesenske ravnodnevnice mijenja. Najčešće pada 22. ili 23. rujna, rijetko 21., a iznimno i 24. rujna. Važno je razlikovati astronomsku i meteorološku jesen. Astronomska se određuje prema položaju Zemlje u odnosu na Sunce, dok meteorolozi radi jednostavnosti i usporedbe podataka računaju da jesen uvijek traje od 1. rujna do 30. studenoga. Ova podjela omogućuje lakšu statističku analizu i prognozu vremena. Ove godine Sunce je nešto brže stiglo do svoje jesenske točke na nebu i zato smo jesen dočekali dan ranije nego što smo navikli.
