Branitelji prijete gašenjem udruge

Sukob branitelja i načelnika Hranića eskalirao: Hoće li se Udruga ugasiti zbog spomenika NOB-a?

Autor: MP 8.4.2026. 12:56h

"Tijela Udruge branitelja i veterana Domovinskog rata općine Vidovec, obraćaju Vam se poradi iznošenja problema koji su nastali oko izgradnje spomen obilježja poginulim i nestalim braniteljima naše općine, nastali između članova naše Udruge i Načelnika općine Vidovec Brune Hranića.

Naša Udruga osnovana je 21.11. 2013. godine, te zaključno sa 2025.g. broji 91 člana. Naše članstvo čine pripadnici policije i vojske, 7. gardijska brigada „Pume“, 104. brigada ZNG, bivši pripadnici SJP „Rode“ Varaždin, branitelji Vukovara, te logoraši srpskih koncentracijskih logora Stajićevo i Manjača.

Velika većina naših članova, naše i susjednih općina, vrlo su aktivni u radu Udruge. Osim obilježavanja važnih datuma za našu Udrugu i datuma za našu Domovinu, redovnih mjesečnih druženja, Udruga organizira i dva programa koje djelom sufinancira naša općina, a to su „Spust lađama rijekom Dravom od Legrada do Vukovara (Aljmaš-Vukovar-Ilok), gdje na ušću Drave u Dunav, redovito upalimo plutajuće lampione i uz molitvu niz rijeku puštamo plutajuće vijence u sjećanje na naše poginule i nestale branitelje Vukovara. Prisustvujemo svetoj misi u crkvi Svetište Gospe od Utočišta Aljmaš.

Drugi je program, organiziranje izleta na jednu od bojišnica naše Domovine, gdje se također kod postojećih spomen obilježja polažu svijeće i cvjetni aranžmani. To su trenuci u kojima suze krenu, a te nas suze iznova zovu da to činimo opet i opet i opet, iduće godine. To vjerojatno može razumjeti samo onaj tko je bio u blatu, krvi, beznađu, jadu i strahu da više nikada neće vidjeti svoju obitelj. Zamislite, u tim trenucima, pogiba vam „bratska osoba“ uz vas, jedino biće koje vam je u tim trenucima ostalo da imate u koga gledati. Zamislite, iznova i iznova brojati nekih 25 sekundi od ispaljivanja „minobacačke“, do njezinog udara u kojem jedan od nas nestaje ili zrna koje se pojavljuje niotkuda i probija nas ili glad, žeđ, ojedine, opekline, bez streljiva, zavoja, bez nade, ranjeni kraj nas, mrtvi kraj nas, u tim trenucima osjećaš se kao najosamljenija osoba na svijetu, kada ne vidiš i ne čuješ da itko drugi na svijetu postoji osim tebe na ulici Vukovara.

„Načelniče, ako ne znaš koliko nas je to uništilo, pročitaj ovo još deset puta, stotinu puta i razmisli da li je toga vrijedna tvoja tvrdoglavost i tvoj inat. Možeš li to uopće pojmiti?“

Dakle od 2013.g. u više navrata izrazili smo zahtjev za izgradnjom spomen obilježja, tražili da nam se dodjeli barem mjesto za njegovu izgradnju i da ćemo sami financirati izgradnju spomen obilježja. 2015.godine, na prijedlog Načelnika osnovana je neslužbeno radna skupina od tri člana Udruge, da načine izgled budućeg spomen obilježja, što je i učinjeno, koliko je bilo u našoj moći i znanju, ne dovodeći u pitanje uopće sam izgled. Kako mjesto za izgradnju nije bilo određeno, opetovano smo inzistirali na izgradnji istog i određivanju primjerenog mjesta. U cijelom tom razdoblju Načelnik nas ni jednom nije pozvao na razgovore, konzultacije i tražio naše mišljenje, samo je kod susreta izjavljivao da se mora o tome napraviti elaborat stručnih ljudi. Ništa za nas sporno.

Nadalje, putem javnog pogovora, počele su stizati do nas čudne poruke, da će se Udruga iz sadašnjih prostorija iseliti u kontejner na kraju sela, te izjave Načelnika kako je on stvarao državu u Zagrebu tijekom svog studiranja. Početkom ove godine, u javnosti se pojavila informacija da je za izradu projekta angažiran projektni ured i da će se spomen obilježje graditi ispred zgrade općine uz spomenik NOB-a koji na sebi ima oznake zvijezde petokrake i grba Socijalističke republike Hrvatske.

„ČEKAJ NAČELNIČE, STANI…“! Taj je podatak za nas predstavljao šok i nevjericu. Ne osporavajući postojanje spomenika NOB-a za nečiju žrtvu u prošlosti, za nas je taj podatak predstavlja neprihvatljivu i neprimjerenu činjenicu. Zar moraju dva spomen obilježja koja nikako po zdravoj pameti ne mogu biti skupa, biti jedno uz drugo i zar nema drugog primjerenijeg mjesta u našoj općini za lokaciju spomen obilježja - za sjećanje na naše poginule i nestale. S obzirom da je zvijezda petokraka u Domovinskom ratu kompromitirana kao „znak slobode“, prihvatili je neprijatelji i pod njezinom oznakom uništavali naše gradove i sela, ubijali civile i branitelje, ona poglavito od naših ranjenih, zatočenih u koncentracijskim logorima, prebijanih i omalovažavanih, NE MOŽE biti prihvaćena.

U mjesecu siječnju ove godine, predstavnici tijela naše Udruge, pozvani su od strane Načelnika na prezentaciju izgleda budućeg spomen obilježja, ponovo bez napomene o prezentaciji i lokaciji budućeg mjesta spomen obilježja. Kod prezentacije izgleda od strane predstavnice projektnog ureda svi članovi izrazili su zadovoljstvo budućim izgledom spomen obilježja. Kad je Načelnik konačno i osobno iznio podatak da ima namjeru graditi spomen obilježje ispred zgrade općine kraj spomenika NOB-a, svi prisutni članovi tijela Udruge, izrazili su ogorčenje, neslaganje i protivljenje toj lokaciji. Na naše inzistiranje, da se pronađe primjerenija lokacija, uz višestruko ponavljanje da ne možemo prihvatiti njegov prijedlog, Načelnik je pristao da se kao lokacija odabere mjesto u novoizgrađenom „Parku Patačić“, uz dječje igralište, na lijepom osunčanom mjestu, prihvatljivom za sve nas. Izašli smo iz općinske zgrade, obišli tu lokaciju i dogovorili to kao obostrano prihvatljivo i pritom se fotografirali zajedno o čemu postoji fotografija. Ne treba govoriti koliko smo bili sretni i zadovoljni. Buduće spomen obilježje uz igralište gdje se igraju djeca svih nas.

Međutim, nedugo nakon toga, Načelnik Bruno Hranić, osnovao je Povjerenstvo za izgradnju spomen obilježja u koje je imenovao; članove obitelji poginulih i nestalih, tri člana vanjskih braniteljskih udruga iz Varaždina, Predsjednicu općinskog vijeća i jednog člana naše Udruge. Očito, manipulirani članovi obitelji i predstavnici vanjskih udruga, u smislu da su uvjereni (van naše prisutnosti) o načelnikovoj lokaciji kao boljoj, kod glasanja o tome odlučeno je glasanjem 9:1 za lokaciju ispred općinske zgrade. Naprosto je nevjerojatno kako su članovi obitelji i vanjskih udruga, prihvatili novu lokaciju kao primjerenu, da bude kraj znakovlja pod kojim su naši branitelji i članovi njihovih obitelji mučeni ili ubijeni.

Glede kolega iz braniteljskih udruga Varaždin, također članova načelnikovog povjerenstva, nalazimo da u ovoj „predstavi“ nisu trebali sudjelovati, kao što ni mi nismo odlučivali o njihovim spomen obilježjima, niti smo pozvani da sudjelujemo u sličnim raspravama naših kolega branitelja u čijim su postrojbama i naši članovi bili pripadnici. Načelnik općine Vidovec, prvi je HDZ-ov načelnik u Županiji koji je na toj dužnosti oko 25 godina, čija općina ima braniteljsku udrugu, a nema spomen obilježje poginulim i nestalim braniteljima. On je vjerojatno jedini Načelnik općine koji nije našao potrebnim pozvati predstavnike Udruge na dogovor u vezi izgleda i mjesta budućeg spomen obilježja, sam je odredio lokaciju - uz spomenik iz NOB-a, te se oglušio na naše zahtjeve i protivljenje da ne čini tu uvredu i poniženje prema svima nama.

Svaki naš prijedlog za lokaciju obilježja odbijen je. Lokaciju kraj spomenika NOB-e, nikada nećemo prihvatiti jer bi to predstavljalo za nas poniženje i izdaju vlastitih stavova. S obzirom da je na posljednjem sastanku tijela naše Udruge, svaki član pojedinačno donio odluku da će u slučaju postavljanja spomen obilježja na spornoj lokaciji podnijeti ostavku na svoje dužnosti pred Skupštinom Udruge, postoji velika vjerojatnost da članovi Skupštine neće izabrati novo predsjedništvo, tajnika i druga tijela Udruge, te da će Udruga branitelja i veterana Domovinskog rata općine Vidovec prestati postojati i biti brisana iz Registra udruga RH.

Time će se ugasiti rad jedne Udruge koja je učestvovala u mnogim aktivnostima i manifestacijama općine i u suradnji s ostalim udrugama na zadovoljstvo i ponos Načelnika. Na kraju našeg obrazloženja, obraćamo Vam se za pomoć oko rješavanja ove teške situacije za sve nas, kako bi otvoriti oči i sluh našem Načelniku, da čini katastrofalnu grešku, kako prema svojem poslu, tako i prema opstojnosti naše Udruge."

Ubrzo je stigao odgovor načelnika Brune Hranića koji također prenosimo u cijelosti:

Povodom iznesenih navoda vezanih uz izgradnju spomen obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima s područja Općine Vidovec, smatram svojom obvezom iznijeń točne i provjerljive informacije.

Nakon pokretanja inicijative za izgradnju spomen obilježja, smatrao sam odgovornim i nužniin predložiti konkretno rješenje kako bi se proces inogao voditi na jasan i transparentan način.

Ističem kako su obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja s tim prijedlogom bile upomate i prije forinalnog osnivanja povjerenstva te su već tada bile konzultirane o mogućim rješenjima. Time je od samog početka osigurano njihovo sudjelovanje u procesu.

Takoder naglašavam kako je i predsjednik Udruge branitelja i veterana Domovinskog rata Općine Vidovec bio pravovremeno informiran o prijedlogu, a održan je i sastanak s predstavnicima Udruge, na kojem su iznijeli svoje stavove i predložili alternativnu lokaciju u Parku Patačić.

Postupak je dalje voden institucionalno i u skladu s prepoiukama nadležnih tijela.

Nakon održanog sastanka u nadležnom ministarstvu, predloźeno je fonniranje posebnog povjerenstva koje će uključivati relevantne dionike u proces donoienja odluke.

Sukladno tome, Općinsko vijeće općine Vidovec na sjednici 23.02.2026. godine donijelo je Odluku o osnivanju i iinenovanju Povjerenstva za izgradnju spomen obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, sastavljeno od predstavnika obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, predstavnika Udruge branitelja i vetei'ana Domovinskog rata Općine Vidovec, predstavnike braniteljskih udruga s područja županije čijiin su postrojbama pripadali poginuli i nestali hrvatski branitelji, predstavnika općine i predstavnika arhitektonske struke.

Naglašavam kako su članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja aktivno sudjelovali u radu Povjerenstva, imosili svoje stavove te samostalno i odgovorno donijeli odluku o prihvaćanju predložene lokacije spomen obilježja. Na isti način su u radu povjerenstva sudjelovali i svi ostali članovi.

Posebno ističem kako je cjelokupna procedura provedena legitimno, kroz jasno definirane i transparentne institucionałne korake.

Povjerenstvo je donijelo prijedlog, a Općinsko vijeće tu odluku potom i slużbeno potvrdilo.

Posebno ističein kako je odluka Povjerenstva donesena uvjerljivoin većinoin glasova. Od ukupno deset članova Povjerenstva, koje su činili predstavnici obitelji poginulih i nestalih branitelja, braniteljskih udruga, općine i struke, samo je jedan član bio protiv predloženog rješenja. Većina nazočnih članova Povjerenstva bila je suglasna da volju obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja treba ispoštovati. Takav rezultat jasno pokazuje da odluka nije bila jednostrana niti nametnuta, već donesena uz širok konsenzus svih relevantnih sudionika.

Posebno odbacujem navode kojima se pokušava prikazati kako je odabir lokacije rezultat moje samovoljne ili osobne odluke.

Oštro odbacujem insinuacije da su obitelji na bilo koji način manipulirane ili dovedene u zabludu. Takve tvrdnje smatram neprimjerenima i uvredljivima, prije svega prema samiin obiteljima.

Predložena lokacija Udruge branitelja i veterana Domovinskog rata Općine Vidovec u Parku Patačić predstavljena je i obiteljńna poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, koje su je jasno odbile smatrajući je neprimjerenoin za spomen obilježje takvog značaja i dostojanstva.

Park Patačić je prostor namijenjen održavanju diuštvenih i zabavnih sadržaja te sadrźi dječja i sportska igrališta, zbog čega ne udovoljava kriterijima primjerenosti za ovakvo spomen obilježje.

Druge konkretne lokacije od strane Udruge nisu predložene, iako su tijekom proteklih godina razmatrane različite mogućnosti, uključujući lokacije uz crkvu, kod župnog dvora te kod škole u Nedeljancu, koje se nisu pokazale adekvatnima.

U užem centru općine ne postoji druga lokacija koja bi istovreineno zadovoljila kriterije primjerenosti, dostupnosti i potrebne vidljivosti kakvu zahtijeva spomen obiljeżje ovakvog značaja.

Napominjem kako na području općine već postoji spomen obiljeżje „Mati slobode“, koje je podignuto u čast poginulim inještanima u Prvoin i Diugom svjetskom ratu, na Križnom putu te žitvama komunističkog terora, uključujući i poginule i nestale hrvatske branitelje iz Domovinskog rata.

Svjestan sam da dio hrvatskih branitelja izražava zabrinutost zbog blizine postojećeg spomenika iz razdoblja NOB-a.

Ni ineni osobno siinbol zvijezde petokrake nije prihvatljiv imajući u vidu iskustva s petokrakom iz Domovinskog rata.

Medutim, isto tako moramo biti svjesni da su naši mještani, čija se imena nalaze na postojećein spomen obilježju, stradali u drugim povijesnim okolnostima i nisu ginuli za agresiju koja je vodena protiv Republike Hiratske.

Naglašavam kako se odabirom ove lokacije ni na koji način ne umanjuje značaj Domovinskog rata niti se dovodi u vezu s drugim povijesnim kontekstima.

Riječ je o prostoru u kojem se već odaje počast stiadalim inještanima iz različitih povijesnih razdoblja, a njihove obitelji i danas ondje obilježavaju uspomenu na svoje najbliže.

Zbog toga smatram kako je potrebno pristupiti ovom pitanju razumno i s poštovanjem prema svim žrtvama, bez isključivosti, ali i bez umanjivanja istine o Doinovinskoin ratu.

Takoder ističem kako se razlika izmedu prijedloga Udruge i odluke Povjerenstva odnosi isključivo na manju udaljenost unutar istog prostora — približno dvadesetak metara u odnosu na nekoliko metara udaljenosti od postojećeg spomenika. Ne radi se o različitim lokacijama, već o odabiru konkretne inikrolokacije unutar iste cjeline.

Osvrćem se i na netočne navode vezane uz korištenje prostorija Udruge.

Nije točna tvrdnja da sam imao namjeru izinjestiti Udiugu iz postojećih općinskih prostorija u neprimjerene uvjete.

Naprotiv, upravo sam omogućio korištenje prostorija u sklopu zgrade općine te osigurao njihovo uredenje sredstvima općine.

Nedavno je čak dogovoreno da tin se ustupi nova, veća prostorija u sklopu općinske zgrade.

Tijekom jednog neforinalnog druženja imio satu prijedlog izgradnje Doma hrvatskih branitelja u naselju Budlslavec, kao dugoročnog i kvalitetnijeg rješenja za potrebe braniteljske zajednice, što ni na koji način nije povezano s navodima o bilo kakvom „kontejneru“.

Očigledno je ovakva forinulacija imali neki drugi cilj poznat samo onome koji ju je plasirao inedu braniteljsku populaciju.

Osvrćem se i na navode kojima se na podrugljiv način pokušava omalovažiti moj osobni doprinos u stvaranju Republike Hrvatske.

U stvaranje hrvatske države uključio sam se još početkoin veljače 1990. godine kada Domovinski rat još nije ni počeo, a znao sam što narn se sprema. Za taj svoj doprinos odlikovan sam od strane prvog hrvatskog predsjednika Franje Tudmana. Ni onda, a ni sada nikad nisam stavljao akcent na taj dio moje političke aktivnosti na nacionalniin nivou. Toliko o mom domoljublju spram hrvatske domovine i aludiranju na to gdje sam bio devedesetih godina.

Načelnik sam svoje općine 23 godine i inislim da to dovoljno govori o mojem doprinosu stvaranju domovine i o mom osobnom integritetu.

Smatram neprimjerenim umanjivati bilo čiji doprinos, a osobito koristiti takve navode za diskreditaciju. Smatram neprimjerenim pristup kojim se najavljuje raspuštanje Udruge u slučaju izgradnje spomen obilježja na odabranoj lokaciji, bez uvažavanja odluka donesenih kroz propisanu i legitimnu proceduru.

S dubokim pośtovanjem prema hrvatskim braniteljima i njihovoj žrtvi u Domovinskom ratu, smati'am kako upravo oni koji su sudjelovali u stvaranju i obrani hrvatske države najbolje razumiju važnost poštivanja njezinih institucija i legitimno donesenih odluka.

Stoga držim kako rješenja ö'ebaju biti rezultat dijaloga i medusobnog uvažavanja, donošenjem odluka kroz demokratsku proceduru, a ne pristupa koji uključuje prijetnje ili ultimatume.

Ne mogu prihvatiti pristup kojim se dovodi u pitanje već provedena i legitimna procedura, uz očekivanje da se ista ponavlja dok se ne postigne željeni ishod pojedinih aktera.

Takav pristup ne vodi rješenju, već otvara prostor beskonačnom ponavljanju postupaka i produbljivanju podjela.

Smatram kako takav pristup nije priinjeren niti dostojan žrtve koju su podnijeli poginuli i nestali hrvatski branitelji.

U tom kontekstu nameće se i pitanje kojim se ciljevûna sadavodi Udruga kada, unatoč jasno provedenoj i legitiinnoj proceduri te stavovima obitelji poginulih i nestalih branitelja, odbija uvaźiń donesene odluke i nastupa ultimańvno.

Ne mogu ne postaviti pitanje svrhe obraćanja medijima i državnim dužnosnicima na način kojim se iznose osobne kvalifikacije i pokušava vršiti pritisak, umjesto da se problemi rješavaju kroz dijalog i unutar institucija kroz demokratsku procedure.

Smatram kako takav pristup ne doprinosi pronalaženju rješenja, već dodatno produbljuje nepotrebne i iskonstruirane podjele i udaljava nas od zajedničkog cilja — dostojanstvene izgradnje spomen obilježja u čast poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima.

Zaključno, smatram kako je postupak donoienja odluke proveden zakonito, transpai‘entno i uz sudjelovanje svih relevantnih dionika, a osobito obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, čije miśljenje u ovakvim pitanjima smatram najrelevantnijiin.

Smatram neprihvatljivim da se njihovi jasno im'aženi stavovi zanemaruju i dovode u pitanje.

Ukoliko bi same obitelji, nakon svega, izrazile potrebu za proinjenoin lokacije, o tome bi se svakako moglo ponovno razgovarati. Medutim, u ovom trenutku njihove su odluke jasne i nedvosmislene te podržavaju odabranu lokaciju.

Umjesto da budeino zadovoljni što nakon dugog razdoblja konačno krećemo u realizaciju spomen obilježja, stvaraju se podjele i problemi koji u ovom trenutku nisu potrebni.

Smatram kako je ovo trenutak u kojem bisino svi trebali pokazati zajedništvo i odgovornost te omogućiti da se spomen obilježje izgradi dostojanstveno, u čast onima koji su dali najviše za našu domovinu.

Ukoliko netko smatra daje ovaj postupak bio subjektivan ili jednostran, slobodno može kontaktirati sve članove povjerenstva i iz prve ruke provjeriti način donošenja odluke te iznesene stavove. Na raspolaganju su i svi službeni dokumenti koji mogu potkrijepiti moje navode.

Uvjeren sam kako će time biti potvrdeno da je proces voden transparentno, odgovorno i uz uvažavanje svih relevantnih sudionika.

Moja je odgovornost i dužnost donosiń odluke u interesu cijele zajednice, uz poštovanje svih žrtava iz Domovinskog rata i njihovih obitelji, te sprovoditi odluke općinskog vijeća kao demokratski izabranog tijela.

Ovim putem smatram kako je potrebno zaključiti svaku daljnju javnu polemiku o ovoj temi, iz pijeteta prema poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, kojima ovo spomen obilježje i pripada.