Obzirom da je Veliki četvrtak obilježen obredima Muke Gospodnje, Crkva je u srednjem vijeku poseban dan posvetila slavlju Presvetog oltarskog sakramenta, odnosno blagdanu koji danas poznajemo kao Tijelovo. Tijelovo se u hrvatskoj tradiciji često naziva i Brašančevo, prema brašnu od kojega se pravi hostija. Vjernici u procesiji prate svećenika koji u pokaznici nosi posvećenu hostiju, simbol stvarne Kristove prisutnosti. Pjevaju se pjesme, mole se molitve, a svečani ophod krase cvijeće i uređeni oltari na nekoliko postaja.
Povijest Tijelova seže u 13. stoljeće, kada je belgijska redovnica sv. Julijana iz Liegea imala viđenje punog Mjeseca s tamnom mrljom. Mjesec je tumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana kojim bi se slavio Presveti oltarski sakrament. Na njezin poticaj mjesni biskup Robert de Thorote uspostavio je blagdan euharistije u svojoj biskupiji. Blagdan je dobio potvrdu pape Urbana IV. 1264. godine, ali se na cijelu Zapadnu Crkvu proširio tek u 14. stoljeću, za pontifikata pape Ivana XXII, prenosi portal Laudato.hr.
Tijelovo ima i duboke teološke temelje. Početkom 11. stoljeća, kada su se vjernici sve rjeđe pričešćivali, razvijale su se pobožnosti i obredi kojima se slavila Euharistija i Kristova stvarna prisutnost u hostiji i kaležu.
U Hrvatskoj je Tijelovo državni praznik i neradni dan od 2001. godine.
