– Razlozi za razvod braka su brojni – narušena komunikacija i povjerenje ili nedostatak komunikacije, emocionalna udaljenost, nevjera, financijske teškoće, ali i nasilje u obitelji. Brak se ne raspada preko noći. To je proces u kojem se problemi gomilaju dok ne postane jasno da zajednički život više nije moguć. I dok se nekada brak promatrao kao doživotna obveza, moralna obveza, a ljudi su često ostajali u brakovima u kojima nisu imali osobno zadovoljstvo zbog društvenog pritiska, religije ili ekonomske ovisnosti. Danas je društvo otvorenije, razgovara se o bračnom nezadovoljstvu, veća je samostalnost ljudi, prije svega materijalna. Također, i nasilje se češće prijavljuju – pojašnjava Požega i dodaje da je naglasak na osobnoj sreći i kvaliteti života.
Naime, ljudi više nisu spremni ostajati u odnosu bez poštovanja i ljubavi. I današnji ubrzani način života, više društvenih kontakta, društvene mreže sve to može utjecati da se brak lakše raskine nego ranije. A tko najčešće pokreće razvod?
– Statistike pokazuju da to češće čine žene. Najčešće zbog emocionalne distance, usamljenosti ili nasilja. Međutim i muškarci pokreću razvod pak češće u slučajevima nevjere ili kada brak izgubi zajednički smisao. U svakom slučaju partneri reagiraju drugačije. Neki osjećaju šok i nevjericu, drugi ljutnju i izdaju, treći tugu ili osjećaj neuspjeha. Kod nekih se pak pojavi i osjećaj olakšanja. Te prve reakcije često određuju hoće li razvod biti miran i dogovoran ili će prerasti u težak sukob – govori Požega.
I dok jedan dio roditelja uspije mirno razriješiti partnerski odnos i dogovoriti se u interesu djece, drugi dio ulazi u visoku razinu sukoba, neprijateljstva i međusobnih optuživanja.
– Takvi razvodi najteže pogađaju djecu, koja se često nađu između roditeljskih sukoba. Ove reakcije povezane su s fazama razvoda. Što to zapravo znači? Razvod je toliko bolan i stresan da su ga znanstvenici na ljestvici stresnih životnih događaja uvrstili na drugo mjesto, odmah iza smrti supružnika, koja je na prvome mjestu. To je emocionalni proces koji često prolazi kroz nekoliko faza, sličnih fazama tugovanja kod smrti prema Kübler-Rossovom modelu – pojašnjava nam sugovornica.
Prva faza u tom procesu je poricanje, kada osoba teško prihvaća da se veza raspada. Često postoji nada da će se stvari popraviti. Slijedi faza ljutnje i bijesa, a nakon toga i faza pregovaranja.
– U toj fazi osoba pokušava „popraviti” situaciju, obećava promjene ili traži način da zadrži odnos.
Slijedi faza depresije, odnosno tuge i povlačenja, a zatim dolazi faza prihvaćanja i oporavka.
– U konačnici osoba počinje prihvaćati realnost razvoda, vraća kontrolu nad životom i gradi novi identitet – objašnjava Požega.
