Paprika u toj fazi ubrzano raste, formira više listova, grana, a često se pojavljuju i prvi plodovi u zametku. S razvojem biljke rastu i njezine potrebe: za hranjivima, za vodom, ali i za stabilnošću. Ako se tada ne osigura pravilna i pravovremena njega, dolazi do lomljenja grana, slabog zametanja plodova i smanjenog kapaciteta biljke da se oporavi nakon stresnih situacija, poput visokih temperatura ili jakih oborina.
Ključ uspjeha u ovoj fazi je uravnotežena prihrana. Dušik je potreban za bujan rast, ali u umjerenim količinama kako ne bi išao na štetu generativnog razvoja. Fosfor pridonosi boljem razvoju korijena i cvjetanja, dok je kalij neophodan za pravilno zametanje i nalijevanje plodova. Ne smije se zanemariti ni uloga mikroelemenata, posebno bora i cinka, koji pozitivno utječu na oplodnju i zdravlje cvjetova. Folijarna prihrana idealno uključuje NPK formulacije poput 20-20-20 ili 12-12-36, uz dodatak magnezija, kalcija i mikroelemenata. Kalcij je posebno važan u prevenciji truleži na vrhovima plodova, prenosi Agroklub.
FOTO: Unsplash
Osim prehrane, važna mjera u ovoj fazi je i vezanje biljaka. Biljke koje dosegnu visinu od 50 do 60 centimetara postaju osjetljive na lomljenje pod težinom plodova, pri jakom vjetru ili čak prilikom zalijevanja. Bez adekvatne potpore, rast postaje neravnomjeran, a prinosi manji. Postoje dvije osnovne metode vezanja: vertikalna, koja se koristi kod visokih sorti i u plasteničkoj proizvodnji, te horizontalna, koja je češća na otvorenom. Vezivanje mora biti blago i elastično, kako ne bi došlo do oštećenja stabljike. Prva se potpora postavlja kada biljka dosegne oko 40 centimetara, a zatim se prilagođava daljnjem rastu.