Sadržaj autora Robert Peharda

Mrkva (Daucus carota) se u pisanim dokumentima u staroj Grčkoj prvi put spominje prije 2500 godina. Sve do renesansnog doba, mrkva nije bila osobito popularna, najvjerojatnije zbog tvrdog, vlaknastog korijena. Tek početkom 17. stoljeća uzgojene su nove sorte narančastog korijena i ukusnije arome od svojih prethodnika. Europa se smatra pradomovinom mrkve, a upravo na Starom kontinentu ona obilno raste kao divlja biljka. Danas postoji više od sto sorti koje se razlikuju bojom i veličinom, a najbliži srodnici su joj pastrnjak, koromač, kumin i kopar.