U proljeće i rano ljeto bere se mladi luk, slatkastog i srednje jakog okusa. U jesen se beru veće glavice luka koje se suše. Takav luk ima izraženu aromu, snažan okus, a naziv je dobio prema svojoj boji – bijeli, žuti, crveni, odnosno ljubičasti.
Jak miris luku daju tvari bogate sumporom, koje su isto tako odgovorne i za njegova brojna ljekovita svojstva. Luk je ujedno bogat i kromom, mineralom koji pomaže u staničnoj reakciji s inzulinom, ali i vitaminom C te brojnim flavonoidima.
Ljuti okus i miris luku daju eterična ulja. Mješavinom svojih sastojaka, luk je idealna namjernica za pojačavanje apetita i pospješivanje probave, stoga je u brojnim svjetskim kuhinjama neizostavni u pripremi svih vrsta jela. Redovita konzumacija luka dokazano smanjuje rizik od povišenog krvnog tlaka, smanjuje razinu kolesterola u krvi, čime se preventivno djeluje na mogućnost oboljenja od ateroskleroze, srčanog i moždanog udara. Dokazano je da meso pripremano s lukom znatno smanjuje količinu kancerogenih tvari u odnosu na ono pripremano bez luka, čime se u velikoj mjeri smanjuje mogućnost nastanka raka debelog crijeva.
Žuti luk dugo može zadržati svoj okus i miris, dostupan je tokom cijele godine pa se stoga i najčešće koristi u pripremi velikog broja jela. Variva, juhe, umaci, razna povrtna ili mesna jela, gotovo da su nezamisliva bez luka u bilo kojem njegovom obliku. Luk se može koristiti u prehrani u različitim stadijima svog rasta.
