Europu je spasio od gladi i danas nezaobilazan u svakoj kuhinji

Krumpir je dragocjen izvor energije i ugljikohidrata, točnije, škroba. Izvor je vitamina C, niacina, vitamina B6, pantotenske kiseline, tiamina, folata, kalija, magnezija, fosfora, željeza, mangana i kalcija. Vitamin C gubi se u velikim količinama prilikom termičke obrade. No, kuha li se krumpir u kori, gubi se tek trećina vitamina C, a krumpir pečen u kori gotovo da i ne gubi ovaj vrijedan vitamin.

Minerali i vitamini u najvećim se količinama nalaze u kori i neposredno ispod nje, stoga se preporučuje guliti samo tanki sloj krumpira ili priprema neoguljenog. U narodnoj medicini krumpir se u obliku kaše koristi kao pomoćno sredstvo u liječenju gihta, reume, upale zglobova, temperature, glavobolje, opeklina, ozeblina, dok sok blagonaklono djeluje kod problema sa sluznicom želuca. Kora kuhanog krumpira snižava povišeni krvni tlak.

Koliko je gotovo nebrojeno sorata krumpira, jednako je toliko i načina pripreme ove vrlo zahvalne namirnice. Kuhan, pečen ili pržen, krumpir je postao sastavni dio gastronomske ponude našeg podneblja. I dok je stari krumpir potrebno oguliti, mladi je dovoljno tek lagano ostrugati ili pak oprati pod mlazom vode. Preporučuje se i njegova priprema, kuhanje ili pečenje u kori, kako bi se zadržala što veća količina hranjivih tvari.

Krumpir se idealno sljubio i s čitavim nizom dodataka i začina. Osim standardne soli i papra, krumpir "ruku pod ruku" ide s kontinentalnim i mediteranskim biljem i začinima, baš kao i sa svim vrstama masnoća koje se tradicionalno koriste u našim kuhinjama. Krumpir možete poslužiti samostalno ili u kombinaciji s ostalim namirnicama, u salatama, kao prilog mesu ili ribi, u juhama, varivima… Kombinacija je beskonačno.