Kupus je povrće visoke biološke i niske kalorijske vrijednosti. Prednjači zastupljenost vitamina C i beta-karoten, a slijede kalij, željezo, magnezij, sumpor i bakar. Povoljan odnos kalcija i fosfora osiguravaju maksimalno iskorištavanje kalcija u ljudskom organizmu.
Sok svježeg kupusa dokazano liječi čir na želucu, kao i upalu debelog crijeva. Konzumacijom kupusa u tijelo se unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže, čime se jača imunološku sustav i otpornost na različite bolesti. Najviše hranjivih i ljekovitih sastojaka sadržano je u sirovom kupusu, svježem ili kiselom, pa je tako preporuka da bude što češće na tanjuru.
Kupus sadrži i tartronsku kiselinu, koja usporava pretvorbu šećera i ostalih ugljikohidrata u mast, što ga čini poželjnom namirnicom za smanjenje tjelesne težine. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu, pomaže u zacjeljivanju rana te preventivno kod prehlade i kašlja.
Kupus je neizostavna namirnica u hrvatskoj kuhinji. Svježi kupus najčešće se koristi kao salata. Rane proljetne sorte pogodne su za pripremu na pari ili lagano kuhanje, dok su kasnije sorte odlične za pirjanje ili pečenje. Svježi ili kiseli kupus odličan je u gotovo svim kombinacijama, posebno u jelima s mesom, kao što je sekeli gulaš. Kao prilog koristi se u serviranju pečene svinjetine, junetine, raznih vrsta divljači, krvavica, pečenicama... Može se stavljati u povrtne juhe ili kombinirati s tjesteninom, kao što su neizostavne krpice sa zeljem.
Kiseli kupus u velikoj se mjeri koristi u pripremi raznih mesnih zimskih jela, a najpoznatija je svakako – sarma. U postupku kiseljenja upravo se sorta varaždinsko zelje pokazala kao idealna, koja u hladnom i tamnom prostoru može bez problema izdržati od jeseni do proljeća.
