Svježe iscijeđeni sok korijena, lista i stabljike celera, sadrži najviše ljekovitih svojstava. Takav napitak odličan je lijek u suzbijanju ranih simptoma gihta i reume. Preporučuje se osobama sklonima debljanju i onima koje pate od nakupina celulita. Snižava krvni tlak i smanjuje razinu šećera u krvi. U narodnoj medicini celer se koristi u pripremi bombona od gusto ukuhanog korijena uz dodatak nepročišćenog šećera, koji smiruju nadražaj kašlja.
Djeluje kao urinarni antiseptik, pomaže kod bolesti bubrega, jetre, hunjavice, problema probavnog sustava, otklanja zadah, ali i proljetni umor. Izvor je vitamina K i štiti od osteoporoze. Cjelokupni B-kompleks iz celera potiče izmjenu ugljikohidrata, jača živce i mozak, održava zdravima kožu, kosu i oči. Trudnice ne smiju uzimati ekstrakt celera jer potiče kontrakcije maternice i usporava cirkulaciju u posteljici.
Sirovi korijen celera najčešće se koristi u salatama. Među najpoznatije spada Waldorfska salata od celera i jabuka, s majonezom i vrhnjem uz dodatak nasjeckanih oraha. Šveđani ga vole kombinirati s majonezom, senfom i tučenim vrhnjem, a poslužuju ga na raženom kruhu ili uz mesna i riblja jela.
U našoj kuhinji najčešće se kuha s ostalim korjenastim povrćem u juhama, ali se priprema i kao pire. Želite li pripremiti svježe stabljike, najbolje ih je narezati neposredno prije posluživanja, jer će u suprotnom izgubiti hrskavost. Korijen se može peći i u pećnici ili pirjati s češnjakom te tako poslužiti s raznim mesnim jelima, posebno onima od divljači. Lišće celera osim u juhama i temeljcima, najčešće se koristi kao začin u salatama, nadjevima ili se njime pak jednostavno posipa meso ili riba s roštilja prije samog posluživanja.
